Mi ćemo Andriju pamtiti kao heroja nacije, kao nekoga ko je išao glavom, gdje neko nije smio nogom, nekoga ko je na terenu i van njega bio primjer hrabrosti, poštenja i mudrosti.

Navijači Crne Gore vječno će ga pamtiti po čuvenom golu protiv Engleske, te kišne oktobarske večeri.

Tog sedmog oktobra 2011. godine nebo se otvorilo u Podgorici, na Gradskom stadionu „pod Goricom“ fudbaleri Crne Gore ugostili su moćnu Englesku Fabija Kapela u posljednjem kolu grupe G kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.

„Hrabrim sokolima“ bio je nephodan barem bod kako bi se domogli druge pozicije koja vodi u baraž, ali „gordi albion“ je poslije pola sata igre vodio 2:0 golovima Ešlija Janga i Darena Benta.

No, nije se naša reprezentacija predavala, već je pred sam odlazak na veliki odmor prepolovila minus preko Elsada Zverotića.

U 74. minutu Vejn Runi je zbog udaranja Miodraga Džudovića zaradio crveni karton, a Crna Gora je krenula na „sve ili ništa“.

Pet minuta nakon isključenja tadašnjeg napadača Junajteda, u igru ulazi Andrija Delibašića. Djelovalo je da Simon Vukčević i saigrači ne mogu da pronađu pukotinu u odbrani favorizivanog rivala, a onda se „pojavio“ Delibašić. Igrao se 91. minut, Vukčević je odložio loptu na desnu stranu za Stefana Savića koji je sjajno centrirao, a bivši napadač Sutjeske i Partizana je sve odlično pratio, nadskočio čitavu protivničku odbranu i glavom bez straha proslijedio loptu u mrežu Džoa Harta, „poljubivši“ stativu za 2:2 i erupciju na tribinama krcatog Gradskog stadiona, za jedan od, ako ne i najljepši trenutak u dosadašnjoj istoriji crnogorske fudbalske reprezentacije.

Takođe, Delibašić je bio direktni akter istorijske pobjede nacionalnog tima – prve u takmičarskim mečevima. Bilo je to 2010. godine u kvalifikacijama za Mundijal, kada je Nikšićanin na svom debiju pogodio za 2:1. Ukupno je za „hrabre sokole“ odigrao 21 meč i potpisao šest pogodaka.

Uvijek je davao preko 100 odsto svojih mogućnosti, ne samo u dresu nacionalnog tima, već gdje god je igrao – u Španiji, Srbiji, Portugaliji, na Tajlandu…

Andrija, počivaj u miru, čuvaćemo te od zaborava, a ti nastavi da treseš mreže na nekom boljem mjestu…